Američka, zapadnjačka tuja, tuja ( Thuja occidentalis, 'Smaragd', 'Brabant', 'Columna'... )

Nesumnjivo zbog svog zimzelenog efekta, ali također vizualnog dojma neprobojnog, gustog vertikalnog zelenog otirača, ljudi se često odlučuju za žive ograde od biljaka iz roda Thuja. No nisu bez bolesti i štetnika koje vlasnicima u najtoplijim mjesecima zadaju najviše brige i potrošenih sredstava za spašavanje miljenica.

Lisne i štitaste biljne uši (Cinara tujafilina, Cinara cupressi, Planococcus vovae, Carulaspis carueli i druge) - budući da ih je mnogo koje nastupaju u sličnim uvjetima te da prouzrokuju slične štete, stavljamo ih u istu kategoriju. Znakovi napada biljnih i štitastih ušiju su sušenje (nekroza) vrhova četina, blijeđenje tj gubljenje boje četina, pojedinih grančica na obodu biljke, blijede točkice duž četina i zelenih grančica. Štete nastaju tijekom cijele godine, osim zimi. Pravovremeno tretiranje sistemičnim i kontaktnim insekticidima bi trebalo dovesti pojavu štete na minimum.

Grinje (Panonychus ulmi poznatija kao crveni pauk) i koprivina grinja (Tetranychus urticae) - vizualnim pregledom ne možemo sa sigurnošću odrediti je li tuja zaražena ili jesu li prisutni štetnici, a simptomi se javljaju nakon nekoliko dana, blago gubljenje boje i mlitavi izgled četina. Ako se ne reagira dovoljno brzo ili ignorira problem do kraja ljeta, biljke će u tolikoj mjeri biti oslabljene da će kroz sezonu-dvije početi odumirati. Ubrzanom razvoju i reprodukciji grinje doprinosi suhi zrak, a zbog toga treba biljke, naročito ljeti, osvježavati vodom, rano ujutro. Grinje ne vole visoku vlažnost. Prskanje vodom je najjeftinija preventivna mjera protiv ovog štetnika. Nadalje, preventivno treba biljke tretirati sistemičnim akaricidom ili kontaktnim akaricidom za trenutno djelovanje.

Potkornjak (Phloeosinus thujae ) i tujin krasnik (Palmar festiva), su štetnici koji u odraslom obliku nisu štetni, već njihove ličinke (larve) buše hodnike u deblu i debljim granama tuje i drugih četinjara, uzrokujući prekid provodnog sistema biljke te njezino posljedično sušenje. Simptomi se vide već u 3 i 4 mjesecu, budući da se tada kukulje i zadebljavaju u deblu. Zaštita od ovog štetnika se izvodi uklanjanjem grana i/ili cijelih biljaka s terena te spaljivanje istih. Preventiva su dobre agrotehničke prakse- uklanjanje svih suhih grana, lišća, debla i panjeva koji mogu godinama biti izvor i sklonište potkornjaka. Za spašavanje rijetkih i vrijednih primjeraka drugih biljaka moguća je primjena injektirnja hlapivog insekticida pod koru, no ta skupocjena metoda nije primjerena za živice.

Gljivične i bakterijske bolesti (Botryosphaeria dothidea, Didymascella thujina, Kabatina thujae, Lophodermium thujae, Pestalotia funerea, Coryneum syn. Seridium cardinale, Botryosphaeria sp.) - postoji i veliki broj patogenih gljiva te bakterijskih bolesti tuja, od kojih neke uzrokuju upalu i nekrozu kore, pjegavost i sušenje mladica ili rak drva. Upale, sušenje četina i nekroza kore je odavno poznata i opće raširena bolest u našim krajevima na biljkama koja rastu u nepovoljnim uvjetima. Značaj bolesti raste na položajima oštećenim od tuče ili na biljkama s neadekvatno izvedenom rezidbom. Na nadzemnim se dijelovima tuja od svijetlo-zelene razvija netipična tamno-crvena do tamno-ljubičasta promjena boje u sezoni. Samo za hladnijih perioda je to uobičajena pojava. Primjena bakarnih fungicida početkom i krajem vegetacije ujedno je zaštita protiv uzročnika raka. Negativne promjene na lisnom tkivu mladica nastaju krajem lipnja i početkom srpnja, te se prema kraju ljeta intenzitet bolesti pojačava. Zaraženo tkivo mijenja boju u svijetlo-smeđu, a naknadno se palež od rubnih dijelova širi prema unutrašnjosti. Uzročnici bolesti se održavaju na zaraženom biljnom tkivu, a infektivne spore se oslobađaju praktički cijele godine te su zaraze veće kako se povećava vlažnost i učestale kiše.