Lovor višnja - najčešći uzročnici bolesti, štetnici i njega

Iako je točno da je jedna od najčešćih i najotpornijih živica u hortikulturi, ponekad je moguće da uslijed nepovoljnih vremenskih uvjeta, zanemarivanja i lošeg stanja u tlu dobije neugledan izgled, kovrčave i zaostale u rastu listove, promjene boje lista i slično.

Pepelnica (Podosphaera tridactyla, Podosphaera pannosa i još rodova Oidium te Leveillula) gljivično oboljenje koje se odlikuje bijelom do bijelo sivom prašinastom prevlakom preko listova, naročito naličja lista. Zaraženi dijelovi lista mijenjaju boju i svijetle gdje je zaraza najintenzivnija, naposljetku ih biljka odbacuje te se zaraza postepeno širi na nove listove. Uvjeti u kojima se pepelnica razvija i širi je visoka vlaga i povoljne temperature 25 - 28 C. Dakle, pogoduju joj dani nakon kiša za toplijeg perioda, no same padaline su joj nepogodne jer ispiru spore s biljke. Da bi spriječili pojavu pepelnice, potrebna je preventivna zaštita - kad se stvore uvjeti za moguću zarazu a prije pojave simptoma bolesti.

Šupljikavost lišća (Stigmina carpophila ili stariji naziv Clasterosporium carpophilum, te Eupropolella ) - još jedno oboljenje koje izazivaju gljivice (često više vrsta istovremeno) no simptomi bolesti nalikuju napadu štetnika. Na listovima se formiraju male pjegice koje posmeđe i ispadaju ostavljajući tako listove s mnogo rupica. Intenzitet pojave oboljenja povezan je s povećanim padalinama i razvoju bolesti, te spore ostaju na granama i deblu do nekoliko sezona.

Bakterijski rak i šupljikavost lista (Pseudomonas syringae i druge) simptomi nalikuju gljivičnom oboljenju šupljikavosti lista, no uzročnik je bakterija. Za vrijeme čestih proljetnih kiša se bakterija prenosi na lisne puči te tako inficira lokalno tkivo. Znakovi zaraze i oštećenja nastaju tek nakon 2-3 mjeseca, ljeti. Boljim pregledom uočavaju se nekrotične pjege koje ne otpadaju često, no pojava crvenkaste ili žute korone oko zaraženog tkiva prije sušenja rupica otkriva porijeklo bolesti. Isto tako uzrokuje pojavu nekroze i gumoze tkiva na deblima i granama, praćeno bakterijskim eksudatom ili iscjedkom. Čest prijenosnik bolesti su stara voćna stabla, visokih krošanja koje se nadvijaju nad živicom. Djelomično možemo otkloniti zarazu rezanjem zaraženih listova i grana te ranim primjenjivanjem pripravaka na bazi bakra, no samo ćemo djelomično spriječiti širenje zaraze.